To je Bošnjo tvoja koda, kojom te je Uzvišeni oznacio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodiš u najljepšoj zemlji i djulistanu dunjaluckom, zemlji Bosni. Ne zastidi se Bošnjo dajdžinih šalvara kada ih obuce i krene u svoju mahalsku džamiju, šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz šalvara si izašao i nikad se ne nasmij kada ugledaš

Bošnju da ih je obukao, znaj dobro šalvare su dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izašao. Ne zaboravi Bošnjo u dalekom svijetu, na cvijece: zambak, sabljicu, hadjibeg, kalanfir, (karanfil) majcinu dušicu, bosiljak, šekaik, pokraj cvijeca si uvijek prolazio kada si se umoran vracao i sa puta dolazio u svoju avliju iz džamije, škole, njive, igranja sa djecom na livadi…

To cvijece te je uvijek docekivalo pored avlijske staze ogradjeno okrecenim kamenjem i svojim mirisom ti iskazivalo najljepšu dobrodošlicu. Ne zaboravi Allahov insanu gdje god bio da bio, ma koliko se trudio da nekome ugodiš i da se prilagodiš, uvijek ces biti ono što i jesi, Bošnjo i Musliman.

Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj nipošto ono što si dobio u amanet od Dragog Allaha i naših dobrih djedova, dobrih, lijepih i ponosnih Bošnjana, vjeru Islam, vatan Bosnu i naše lijepe obicaje, drage, bosanske adete.

Upamet!