Sanicanka writes: Svjetlost svjece miluje zidove
moja sjena je na jednom od njih,
samo oni znaju sve moje tajne
što cjelog života sakrivam od svih.
Na stolu je caša neispijenog pica
cudna je svjetlost što prolazi kroz nju,
ja nisam pijanac što utjehu traži
vec zaljubljeni pjesnik što prkosi snu.
Ne smijem veceras zatvoriti oci
znam da cu opet vidjet tvoje lice,
i da ce mi obraz nakvasiti suza
ujutro kad se probude ptice.
A zora još dugo nece svanuti
kazaljke su došle tek do ponoci,
tužno me gleda Mjesec iz tame
jer zna da mi ni on ne može pomoci.
Ona koju želim daleko je od mene
u njenim ocima jedini je spas,
da mi je barem da je dotaknem
u ovoj tami - da joj cujem glas.
Kroz njen prozor ulazi mjesecina
i cuva je dok mirno sanja,
a sve što želim u ovom trenu
to je da snove m e n i poklanja.
"